Sve o Deep Web-u u 90-ima: Preteče Tor Mreže

U devedesetim godinama prošlog stoljeća internet je doživljavao ubrzan razvoj. Osim što je postajao sve prisutniji u životima ljudi, pojavile su se i prve anonimne mreže koje su pružale mogućnost sigurnijeg, privatnijeg i anonimnijeg korištenja interneta. Ove mreže, poznate kao preteče današnjeg deep weba, postavile su temelje za kasniji razvoj Tora, koji danas dominira svijetom anonimnog surfanja. No, kako su te mreže funkcionirale? Je li deep web u 90-ima bio siguran i funkcionalan? U ovom članku istražujemo te tehničke aspekte i otkrivamo kako su prve ilegalne transakcije započele na deep webu.

1. Počeci anonimnih mreža

Početak razvoja anonimnih mreža veže se uz ideju decentraliziranog interneta, gdje informacije nisu pohranjene na centralnim serverima, već se dijele među korisnicima. Rani korisnici interneta počeli su se osvrtati na mogućnost nadzora i gubitka privatnosti, što je motiviralo stvaranje mreža koje bi im omogućile veći stupanj slobode i anonimnosti.

1.1 Freenet

Jedna od prvih takvih mreža bila je Freenet, razvijena 1999. godine od strane Iana Clarkea. Iako se Freenet pojavio krajem desetljeća, njegovo stvaranje temeljilo se na idejama koje su se razvijale kroz cijele devedesete. Freenet je bila peer-to-peer (P2P) mreža, što znači da su svi korisnici mreže ujedno bili i poslužitelji i klijenti. Podaci su se dijelili među računalima korisnika bez potrebe za centralnim serverom, čime je osigurana veća anonimnost.

1.1.1 Kako je Freenet funkcionirao?

Freenet je koristio šifriranje kako bi zaštitio podatke. Kada bi korisnik želio objaviti neki sadržaj, podaci bi se podijelili na male dijelove i distribuirali kroz mrežu. Svaki korisnik bi pohranio dijelove tih podataka, ali nije imao uvid u njihovu potpunu sadržinu. Kada bi drugi korisnik tražio te informacije, podaci bi se ponovno sastavili pomoću enkripcijskih ključeva, a njihovo podrijetlo bi ostalo skriveno.

Ovaj model omogućavao je anonimno dijeljenje datoteka, a sadržaji su mogli varirati od legalnih informacija do onih kontroverznih ili ilegalnih, uključujući političke kritike, pa čak i piratski sadržaj.

1.2 I2P

Druga značajna mreža koja se pojavila krajem 90-ih bila je I2P (Invisible Internet Project), koja je imala sličan cilj kao i Freenet – osigurati anonimnost i privatnost na internetu. I2P je koristio složeni sustav enkripcije i “tunneling” tehnologije, koja je omogućavala stvaranje sigurnih “tunela” kroz mrežu. Ovi tuneli omogućavali su korisnicima da šalju i primaju podatke bez otkrivanja svog identiteta.

1.2.1 Funkcioniranje I2P-a

I2P je također bio decentraliziran, no za razliku od Freeneta, fokusirao se više na komunikaciju i prijenos podataka između korisnika. Umjesto centraliziranih servera, I2P korisnici su stvarali vlastite tunelske veze kroz mrežu, čime su se podaci slali kroz niz posredničkih čvorova. Ovi čvorovi nisu znali konačnu destinaciju podataka, što je dodatno osiguralo anonimnost.

I2P je pružao mogućnost pokretanja web stranica unutar mreže, poznatih kao “eepsites”, čime su korisnici mogli kreirati i posjećivati sadržaje bez otkrivanja svog identiteta. Iako I2P nije bio toliko popularan kao Tor u kasnijim godinama, njegova arhitektura i sigurnosni protokoli oblikovali su budućnost anonimnih mreža.

2. Sigurnost i funkcionalnost deep weba u 90-ima

Anonimne mreže kao što su Freenet i I2P bile su tehnički impresivne za svoje vrijeme, no njihova sigurnost i funkcionalnost nisu uvijek bile savršene. Korištenje enkripcije i decentralizacije pružalo je visok stupanj anonimnosti, ali to je dolazilo s određenim tehničkim izazovima. Brzina pristupa podacima često je bila spora zbog načina na koji su podaci prenosili kroz mrežu. Također, korisnici su morali biti tehnički vješti da bi mogli pravilno koristiti ove mreže.

Sigurnost je bila ključni prioritet, no nije bila apsolutna. U praksi, anonimne mreže bile su podložne napadima, a povremeno su se pojavljivale ranjivosti koje su mogle dovesti do otkrivanja identiteta korisnika. Ipak, u usporedbi s tadašnjim internetom, ove mreže pružale su neviđenu razinu privatnosti.

3. Preteče ilegalnih tržišta na deep webu

Već u 90-im godinama, anonimnost deep weba privukla je korisnike koji su željeli sudjelovati u raznim aktivnostima izvan dosega zakona. Premda tadašnja tehnologija nije bila toliko napredna kao danas, prva ilegalna tržišta počela su se pojavljivati na mrežama poput Freeneta i I2P-a.

3.1 Razvoj prvih tržišta

Rana tržišta na deep webu nisu bila strukturirana poput modernih dark web tržišta, ali su omogućavala osnovne transakcije između korisnika. Zbog decentralizirane prirode ovih mreža, bilo je teško pratiti što korisnici dijele i prodaju. Na Freenetu su se tako mogli pronaći piratski softver, digitalna dobra, pa čak i ilegalne supstance.

3.2 Kako su funkcionirale transakcije?

Transakcije na tim ranim mrežama nisu bile sofisticirane kao danas. Kriptovalute poput Bitcoina tada nisu postojale, pa su se transakcije obavljale putem drugih metoda, digitalnim tokenima ali i često offline, poput slanja gotovine putem pošte ili korištenja trećih strana za procesiranje uplata. Ovo je povećavalo rizik, ali i dalje omogućavalo određenu razinu anonimnosti, budući da se prave identitete moglo relativno lako sakriti.

Unatoč tehničkim ograničenjima, ova tržišta su bila preteča današnjih sofisticiranih ilegalnih tržišta koja su kasnije procvjetala na Tor mreži.

4. Tehničke poteškoće i sigurnosni izazovi

Jedan od najvećih problema tih ranih mreža bila je njihova tehnička izvedba. Iako su omogućavale visok stupanj anonimnosti, decentralizirane mreže poput Freeneta često su bile spore i zahtijevale su puno procesorske snage. S druge strane, I2P je bio malo učinkovitiji zbog svoje tunelske tehnologije, no također je imao problema s brzinom prijenosa podataka.

Sigurnosni rizici također su postojali. Iako su enkripcijski protokoli štitili korisnike, uvijek je postojala mogućnost proboja ili ranjivosti. Ovi rizici su dodatno naglašeni činjenicom da su mnogi korisnici deep weba sudjelovali u aktivnostima koje su bile osjetljive na zakonski progon.

5. Utjecaj na kasniji razvoj Tora

Anonimne mreže razvijene u 90-ima postavile su temelje za kasniji razvoj Tor mreže, koja je danas postala sinonim za anonimno pregledavanje interneta i pristup deep webu. Tor je naslijedio mnoge tehničke inovacije od mreža poput Freeneta i I2P-a, ali je uveo naprednije protokole koji su značajno poboljšali sigurnost i funkcionalnost.

Jedna od ključnih inovacija Tora bila je tehnologija onion routinga, koja omogućava višeslojnu enkripciju podataka i slanje kroz niz posredničkih čvorova, čime je praktički onemogućeno otkrivanje pravog identiteta korisnika. Ovaj pristup je bio daleko učinkovitiji od ranijih metoda i omogućio je veći stupanj privatnosti nego ikad prije.

Zaključak

Deep web u 90-ima bio je pionirska faza razvoja anonimnih mreža koje su postavile temelje za današnji Tor i moderni dark web. Iako su mreže poput Freeneta i I2P-a bile tehnički napredne za svoje vrijeme, suočavale su se s brojnim izazovima u pogledu sigurnosti i funkcionalnosti. Unatoč tim problemima, ove mreže omogućile su prvi korak prema stvaranju privatnijeg interneta i otvorile vrata za razvoj ilegalnih tržišta koja su danas poznata na dark webu.

Razvoj tih mreža predstavlja ključan trenutak u povijesti interneta, a njihov utjecaj i danas oblikuje način na koji pristupamo pitanjima privatnosti, anonimnosti i slobode na internetu.