molly9 
Lazaret i Dubrovački Lazareti: Povijest Karantene i Borbe Protiv Bolesti na Jadranu
U vremenu kada je svijet bio preplavljen epidemijama i kada se medicina tek počinjala oblikovati kao znanost, gradovi i države morali su razviti vlastite sustave kako bi se obranili od širenja zaraznih bolesti. Jedan od najvažnijih pojmova tog vremena bio je lazaret — riječ koja ne samo da opisuje fizičko mjesto već i odražava jedan od najranijih oblika organiziranog javnog zdravstva u Europi.
Što znači riječ „lazaret“?
Riječ lazaret označava karantensku postaju — ustanovu u kojoj su se ljudi, roba i brodovi zadržavali i promatrali kroz određeno razdoblje izolacije kako bi se spriječilo unošenje i širenje zaraznih bolesti u zdravu sredinu.
Povijesno gledano, lazareti su bili posebno važni u primorskim gradovima, gdje su trgovina i pomorski promet predstavljali stalni rizik od dolaska bolesti poput kuge, kolere, velikih boginja ili tifusa. Takve bolesti su se prenosile i s ljudima i s robom, pa je bila nužna kontrola svakog ulaska u grad.
Etimološko podrijetlo
Riječ “lazaret” potječe iz talijanskog jezika, odnosno iz riječi lazzaretto, koja se povezuje s bolnicom sv. Lazara u Veneciji. Sveti Lazar, prema biblijskoj predaji, zaštitnik je bolesnih i gubavaca. Prvi lazareti u Italiji bili su namijenjeni upravo izolaciji gubavaca, a kasnije su preuzeli i širu funkciju borbe protiv epidemija.
U hrvatskom jeziku, pojam se udomaćio kroz kontakte s mletačkom republikom i ostalim mediteranskim gradovima koji su bili dio trgovačkih mreža.
Povijest i razvoj lazareta u Europi
Prvi lazareti
Prvi poznati lazaret osnovan je u Veneciji 1423. godine, na otočiću Santa Maria di Nazareth. Venecijanci, kao tadašnja trgovačka sila, prvi su ozbiljno počeli primjenjivati karantenu (riječ koja dolazi od “quaranta giorni” – četrdeset dana) za putnike i robu iz sumnjivih područja.
Ubrzo su i drugi gradovi počeli graditi vlastite lazarete – Marseille, Genova, Livorno, a među prvima i Dubrovnik, koji je tada bio neovisna Dubrovačka Republika.
Uloga lazareta
Lazareti su služili kao:
- karantenske stanice za ljude – putnici i mornari su se morali izolirati određeno vrijeme prije ulaska u grad,
- mjesta za dezinfekciju robe – trgovinska roba, pogotovo tekstil, podvrgavala se posebnim postupcima (izlaganje dimu, octu ili suncu),
- izolacijske bolnice – u slučaju simptoma bolesti, osobe su ostajale u izolaciji ili bile premještene u posebne dijelove lazareta,
- kontrolne točke – služile su i kao administrativna središta za prikupljanje podataka o dolascima, simptomima i porijeklu robe.
Ovakva vrsta organiziranog odgovora na prijetnje bolesti pokazuje visok stupanj razvijenosti tadašnjih gradskih uprava.
Dubrovački lazareti: zaštita grada i zdravlja
Povijesni kontekst
Dubrovačka Republika bila je izložena stalnim kontaktima s brojnim trgovcima, mornarima i karavanama koje su dolazile s Istoka, Balkana, Italije i sjevera Afrike. Taj intenzivan protok ljudi i robe značio je i stalni rizik od unošenja zaraza.
Upravo zato Dubrovnik je bio među prvim gradovima u Europi koji je donio službenu karantensku mjeru – već 1377. godine donesena je odluka da svi koji dolaze iz zaraženih krajeva moraju provesti 30 dana izolacije (kasnije povećano na 40 dana). Ovo je prvi poznati pisani dokument o karanteni na svijetu.
Izgradnja dubrovačkih lazareta
Dubrovački lazareti koje danas poznajemo sagrađeni su u 17. stoljeću, nakon višestoljetne prakse karantene. Kompleks je dovršen 1647. godine i nalazi se izvan gradskih zidina, ispred Vrata od Ploča, na ulazu u grad iz pravca istoka.
Kompleks je građen sustavno, s jasno definiranom svrhom i funkcijom:
- 10 zasebnih zgrada građenih u nizu, odvojenih zidovima,
- veliki dvorišni prostor za kretanje izoliranih osoba,
- posebne prostorije za robu, osoblje i stražare.
Organizacija i sigurnosne mjere
Lazareti su bili pod stalnim nadzorom zdravstvenih vlasti Dubrovačke Republike. Bolesnici nisu smjeli imati kontakt s lokalnim stanovništvom. Čak su i glasnici i čuvari morali nositi posebnu odjeću i koristiti štapove kako bi zadržali razmak.
U slučaju pojave bolesti unutar lazareta, oboljele osobe su se odvajale u izolirane prostorije, a ponekad su korištene i dodatne lokacije poput otočića Mrkan i Bobara kod Cavtata za daljnju izolaciju.
Zdravstveni i politički značaj
Prevencija širenja epidemija
Zahvaljujući svom sustavu karantene i organiziranim lazaretima, Dubrovnik je uspješno izbjegavao veće epidemije koje su pustošile ostale europske gradove. Dok su gradovi poput Londona, Napulja ili Beča bilježili desetke tisuća mrtvih, Dubrovnik je često prolazio bez masovnih gubitaka.
Politički prestiž
Lazareti su predstavljali i političku poruku: Dubrovnik je pokazivao brigu za zdravlje svojih građana, ali i gostiju. Time je grad stjecao ugled sigurnog i odgovornog trgovačkog središta, što je dodatno učvrstilo njegove trgovačke veze i reputaciju među partnerima.
Lazareti kroz povijest i u suvremenosti
Gubitak funkcije i obnova
S razvojem moderne medicine, pojavom cjepiva i boljom higijenom, lazareti su postupno izgubili svoju funkciju. U 19. i 20. stoljeću mnogi su pretvoreni u skladišta, vojne zgrade ili su jednostavno napušteni.
Dubrovački lazareti nisu doživjeli potpunu devastaciju, ali su dugo vremena bili zapušteni.
Kulturna i društvena obnova
U 21. stoljeću, lazareti su restaurirani i pretvoreni u kulturni centar. Danas se u njima održavaju:
- izložbe, koncerti, radionice,
- predavanja, plesne večeri, likovne kolonije,
- djeluju brojne udruge i umjetničke organizacije.
Zadržani su elementi izvorne arhitekture, a prostor je postao jedno od najživljih mjesta kulturnog izražavanja u Dubrovniku.
Zanimljivosti
- Dubrovnik je imao posebne zdravstvene nadzornike, tzv. „čuvari zdravlja“ (custodes sanitatis), koji su donosili odluke o izolaciji i nadzirali rad lazareta.
- Roba u lazaretu se nije samo dezinfekcijski „provjetravala“, već se često i otvarala, „probijala“ i dimila sumporom ili drugim sredstvima.
- Ljudi u karanteni nisu smjeli komunicirati ni vizualno – u mnogim slučajevima prozori su bili zabranjeni ili zatvoreni drvenim kapcima.
- Kompleks dubrovačkih lazareta ima posebne prolaze i ulaze za različite skupine – putnici, roba, osoblje – sve kako bi se izbjegla kontaminacija.
Značaj za kulturnu i znanstvenu baštinu
UNESCO i znanstveni interes
Dubrovačka praksa karantene smatra se svjetskom kulturnom baštinom i uvrštena je u brojne znanstvene radove i izložbe o povijesti medicine i javnog zdravstva.
Primjeri:
- Muzej medicine u Beču – izložba “The Birth of Quarantine”, 2019.
- Svjetski dan zdravlja (WHO) – edukativna kampanja 2020. navodi Dubrovnik kao pionira karantene u Europi.
Povijesni izvori i zapisi iz Dubrovačkog arhiva
Dubrovačka Republika je poznata po svojoj iznimno bogatoj arhivskoj baštini, a među dokumentima iz 14. i 15. stoljeća nalaze se i najstariji poznati zapisi o karanteni i zdravstvenim mjerama u Europi.
Prvi poznati zapis (27. srpnja 1377.):
„Utvrđujemo da oni koji dolaze iz zaraženih zemalja ne mogu ući u grad Dubrovnik ili njegovu okolinu dok ne provedu trideset dana u karanteni na otoku Mrkan.“
(Državni arhiv u Dubrovniku, Serija: Reformationes, 1377.)
Zapis iz 1590. godine:
„Neka nitko ne iznosi robu iz karantene, ako nije označena kao pročišćena i pregledana. Tko prekrši ovu odredbu, bit će kažnjen s 50 perpera i zatvorom.“
(Senatski zapisnici, 1590., vol. XXIV, str. 143.)
Ovakvi citati ne samo da potvrđuju povijesnu važnost dubrovačkih lazareta, već prikazuju i ozbiljnost s kojom je Republika štitila zdravlje svojih građana.
Zaključni citat iz dubrovačkog Senata (1642.)
„Bolje izgubiti trgovinu, nego izgubiti zdravlje grada.“
(Senat Republike, 1642.)
Ova rečenica sažima filozofiju Republike – odgovornost, dugoročnost i briga za opće dobro. Lazareti su više od kamenih građevina – oni su dokaz naprednog razmišljanja i humane politike u doba tame i neznanja.
Zaključak
Pojam lazaret mnogo je više od stare riječi iz povijesnih knjiga. To je simbol rane javnozdravstvene svijesti, hrabrog i odgovornog pristupa borbi protiv bolesti, ali i dokaz naprednog razmišljanja nekadašnjih gradskih vlasti. Dubrovnik, sa svojim povijesnim lazaretima, jedan je od svjetskih pionira u organiziranom sustavu karantene i zaštite stanovništva.
Danas, u svijetu gdje nas ponovno pogađaju pandemije i gdje izolacija ponovno postaje svakodnevnica, prisjećanje na sustave poput lazareta može biti inspiracija i podsjetnik kako su naši preci već imali mudrost, disciplinu i organizaciju da se izbore s nevidljivim neprijateljem.
