Kad Zakon Postane Oružje Vlasti: Što je “Lex” i Kako Političari Kroje Pravdu po Mjeri Svojih Ljudi
molly9
6 min read
U modernom političkom diskursu često se susrećemo s izrazom “lex”, osobito u kontekstu hrvatske politike, ali i šire. Iako na prvi pogled zvuči neutralno i stručno, riječ lex krije nešto puno opasnije: zakon koji se ne donosi radi javnog dobra, nego kako bi se prilagodio interesima pojedinaca ili privilegiranih skupina. Kada političari postanu arhitekti zakona “po mjeri”, demokracija postaje teatro, a pravda – proizvod manipulacije.
Ovaj članak analizira pojam lex, istražuje njegovu povijest i pravni kontekst, detaljno objašnjava Lex Perković, ali i druge primjere poput Lex Agrokor, Lex Šerif i Lex Vlahušić, te razmatra društvene i pravne implikacije ove opasne prakse.
Porijeklo izraza “lex” i njegovo značenje
Riječ lex potječe iz latinskog jezika i doslovno znači zakon. U starom Rimu, lex je označavao formalno donesen pravni akt koji je imao snagu obvezujućeg propisa. Rimski zakoni nisu uvijek bili savršeni, ali imali su jasnu svrhu regulacije društvenog ponašanja i prava građana.
U modernoj upotrebi, osobito u Hrvatskoj i nekim drugim postkomunističkim državama, lex + prezime ili naziv označava poseban zakon donesen za jednu osobu, tvrtku ili slučaj. To je izraz koji je gotovo uvijek kritički ili ironičan, jer implicira da zakon ne štiti javni interes, nego koristi pojedincu s političkim ili financijskim vezama.
Primjeri takvih zakona obiluju domaćom političkom scenom: Lex Perković, Lex Agrokor, Lex Šerif, Lex Vlahušić. Svi oni pokazuju istu osnovnu dinamiku: kada zakon postane instrument za spas, zaštitu ili osvetu od strane političke elite.
Lex Perković – zakon koji je šokirao Europu
Jedan od najpoznatijih primjera u Hrvatskoj je Lex Perković.
Lex Perković – zakon koji je šokirao Europu
Jedan od najpoznatijih primjera u Hrvatskoj je Lex Perković.
Tko je Josip Perković?
Josip Perković bio je visoki agent UDBE, jugoslavenske tajne službe, optužen za ubojstvo emigranta Stjepana Đurekovića 1983. godine u Njemačkoj. Njegov slučaj bio je predmet međunarodnog interesa, jer se radilo o kaznenom djelu počinjenom izvan Hrvatske, ali za koje su njemačke vlasti tražile izručenje.
Što je Lex Perković?
Neposredno prije ulaska Hrvatske u Europsku uniju 2013. godine, hrvatski Sabor je donio izmjene zakona koje su onemogućile izručenje Perkovića i drugih osoba za kaznena djela počinjena prije 2002. godine.
- Službeni naziv zakona bio je “Zakon o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama EU”, ali u medijima i javnosti odmah je dobio nadimak Lex Perković.
- Zakon je praktički stvorio zakonsku barijeru koja je Perkoviću omogućila izbjegavanje suđenja u Njemačkoj.
Tko je bio na vlasti i zašto nisu htjeli izručiti Njemačkoj
U vrijeme donošenja Lex Perković 2013. godine, na vlasti je bila Vlada Zorana Milanovića (SDP-HNS koalicija). Glavni razlog zbog kojeg su Perkovića i njegove kolege htjeli zaštititi od izručenja Njemačkoj bio je politički i ideološki kontekst: Perković je bio bivši agent UDBE, i među dijelom tadašnje političke elite postojala je percepcija da bi njegovo izručenje bilo politički kompromitirajuće te bi otvorilo “Pandorinu kutiju” istraga protiv drugih bivših službenika. Također, zakon je služio kao način da se kontrolira proces suočavanja s prošlošću tajnih službi, ali je u praksi rezultirao time da je pravda za ubojstvo Stjepana Đurekovića bila odgođena i blokirana.
Reakcije i kontroverze
Lex Perković izazvao je diplomatsku krizu s Njemačkom i Europskom unijom. Njemačka je otvoreno kritizirala Hrvatsku, ističući da zakon predstavlja namjenski pravni štit za osumnjičenika i da nije u skladu s principima europske pravde i međunarodne suradnje.
Unutar Hrvatske, zakon je doživio podijeljene reakcije: dok su neki političari tvrdili da štiti nacionalne interese, većina javnosti i medija vidjela je jasnu zloupotrebu zakonodavne moći za zaštitu političkih veza i pojedinaca iz tajnih službi.
Ovo je klasičan primjer kako lex zakon postaje oružje vlasti, a ne instrument pravde.
Ostali primjeri “lex” zakona u Hrvatskoj
Lex Agrokor
- Kontekst: 2017. godine Agrokor, najveća privatna kompanija u Hrvatskoj, doživjela je ozbiljnu financijsku krizu.
- Zakon: Hrvatski Sabor donio je Zakon o izvanrednoj upravi u trgovačkim društvima od sistemskog značaja poznat kao Lex Agrokor.
- Cilj: Omogućiti Vladi da preuzme kontrolu nad kompanijom, zaobilazeći standardne procedure stečaja i zaštite vjerovnika.
- Kontroverza: Kritičari su tvrdili da je zakon favorizirao menadžment i određene političke krugove, dok je legitimna tržišna konkurencija bila ignorirana.
Lex Šerif
- Kontekst: Lokalni političari ili moćnici u nekim hrvatskim gradovima pokušavali su kroz zakone i lokalne odluke zaštititi osobne interese ili interese svojih klijenata.
- Primjer: Iako ne postoji službeni zakon pod tim imenom, termin se koristi u javnosti i medijima za “lokalne zakone “po mjeri” moćnika”, koji privilegiraju pojedince ili tvrtke.
Lex Vlahušić
- Kontekst: Donošenje posebnog zakona za omogućavanje određenim poduzetnicima ili političarima da izbjegnu standardne procedure urbanističkih i građevinskih regulativa.
- Kritika: Ovaj “lex” je pokazao da pravni okvir može biti savitljiv u rukama moćnih, dok obični građani moraju poštovati stroge zakone i procedure.
Zašto političari donose zakone “po mjeri”?
Lex zakoni nisu slučajni; oni proizlaze iz kombinacije političke korupcije, moći i osobnih interesa. Razlozi uključuju:
- Zaštita pojedinaca – bilo da su to bivši agenti tajnih službi, politički prijatelji ili poslovni partneri.
- Spas kompanija od bankrota – kako je slučaj s Lex Agrokorom pokazao.
- Zaobilaženje međunarodnih obaveza – primjer Lex Perković jasno pokazuje da politika može koristiti zakon da blokira izručenje ili pravne postupke u inozemstvu.
- Stvaranje privilegija – lokalni moćnici koriste “lex” da omoguće sebi ili odabranim poduzetnicima posebne uvjete koje drugi nemaju.
Pravni i etički problemi
Donošenje zakona po mjeri pojedinca ili kompanije nosi ozbiljne probleme:
- Kršenje načela jednakosti pred zakonom – zakon ne tretira sve građane jednako.
- Erozija povjerenja u pravosuđe i politiku – građani gube vjeru da pravda postoji.
- Moguće kršenje međunarodnih normi – kao u slučaju Lex Perković, koji je izazvao sukob s Njemačkom i EU.
- Moralna dilema – je li opravdano koristiti zakon kako bi se zaštitili prijatelji ili politički saveznici?
Lex u međunarodnom kontekstu
I Hrvatska nije jedina: “ad personam” zakoni pojavljuju se i u drugim zemljama:
- Italija: tijekom privatizacija i bankarskih kriza donosili su se zakoni koji su spašavali specifične banke ili industrijske igrače.
- SAD: određeni zakoni koji povlaštenim korporacijama daju porezne olakšice ili regulatorna izuzeća često se kritiziraju kao “corporate lex”.
- Poljska i Mađarska: moderni zakoni koji omogućuju vladi kontrolu nad sudstvom ili medijima također se mogu smatrati vrstom lex zakona u širem smislu – zakon po mjeri vlasti, a ne građana.
Zaključak: Kad zakon postane oružje vlasti
Izraz lex danas nosi više od svoje latinske definicije. To je simbol zloupotrebe zakonodavne moći, pokazatelj kako politika može savinuti pravni okvir prema vlastitim interesima.
- Lex Perković – primjer zaštite politički i historijski povezanog pojedinca.
- Lex Agrokor – primjer kako politička moć intervenira u ekonomiji radi spašavanja interesa odabranih skupina.
- Lex Šerif i Lex Vlahušić – lokalne zloupotrebe zakonske moći za privilegiranje odabranih.
Ovi primjeri pokazuju da pravda nije uvijek u zakonu, već u onima koji zakon pišu. Za politički osviještene čitatelje, “lex” nije samo pravni termin, nego upozorenje da demokracija i pravda zahtijevaju stalnu kontrolu i nadzor nad zakonodavnom moći.
