molly9 
Uvod
Prokulice, poznate i kao kelj pupčar (Brassica oleracea var. gemmifera), pripadaju istoj obitelji kao i kelj, kupus, brokula i cvjetača – botaničkoj obitelji Brassicaceae (krstašice). Ove male zelene glavice, koje izgledom podsjećaju na minijaturne kupuse, jedno su od najzdravijih povrća koje priroda nudi. Osim što su bogate vitaminima, mineralima i antioksidansima, prokulice imaju i jedinstven okus koji se može prilagoditi mnogim jelima, od pečenih i kuhanih do pirjanih varijacija.
Iako su se dugo vremena smatrale „nepopularnim povrćem“, u posljednjih desetak godina prokulice su doživjele pravi kulinarski preporod. Moderni kuhari i ljubitelji zdrave prehrane sve ih češće koriste u prehrani jer nude izvanredan nutritivni profil i nevjerojatnu svestranost u kuhinji.
Botanička klasifikacija
- Kraljevstvo: Plantae
- Red: Brassicales
- Porodica: Brassicaceae
- Rod: Brassica
- Vrsta: Brassica oleracea
- Varijetet: gemmifera
Prokulice su zapravo rezultat selektivnog uzgoja unutar vrste Brassica oleracea, iz koje potječu i druge dobro poznate kulture poput kelja (var. sabellica), brokule (var. italica) i cvjetače (var. botrytis).
Povijest i podrijetlo prokulica
Iako se točno ne zna kada su prokulice prvi put uzgojene, vjeruje se da potječu iz Belgije, a ime su dobile po glavnom gradu Bruxellesu (otuda i engleski naziv Brussels sprouts). Prvi zapisi o uzgoju datiraju iz 13. stoljeća, kada su belgijski poljoprivrednici razvili ovu posebnu vrstu kelja koja proizvodi male pupoljke duž stabljike.
U 18. stoljeću prokulice su se proširile po cijeloj Europi, osobito u Francuskoj i Nizozemskoj, a zatim i u Engleskoj, gdje su postale popularno povrće tijekom zime. U 19. stoljeću donijete su i u Sjedinjene Američke Države, gdje su se brzo prilagodile klimi Kalifornije i Louisiane. Danas su najveći svjetski proizvođači Belgija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD.
Izgled i rast biljke
Biljka prokulice raste u visinu od 60 do 120 cm i ima snažnu stabljiku na kojoj se dužinom razvija između 50 i 100 malih glavica promjera 2–4 cm. Svaki pupoljak raste u pazušcima listova i sazrijeva postupno od dna prema vrhu biljke.
Listovi su sivozeleni, voštani i slični listovima običnog kelja. Prokulice su dvogodišnja biljka, ali se uzgajaju kao jednogodišnja kultura, jer se beru prije nego što biljka procvjeta i ode u sjeme.
Nutritivni sastav i zdravstvene prednosti
Prokulice su nutritivna bomba u malom obliku. Na 100 grama svježih prokulica nalazimo:
- Kalorije: oko 43 kcal
- Ugljikohidrati: 9 g
- Proteini: 3,4 g
- Vlakna: 3,8 g
- Masti: 0,3 g
Vitamini i minerali:
- Vitamin C: 85 mg (više nego u naranči)
- Vitamin K: 177 µg (više od 150% dnevne potrebe)
- Folna kiselina (B9): 60 µg
- Vitamin A (beta-karoten): 38 µg
- Kalij: 340 mg
- Željezo: 1,4 mg
- Magnezij: 23 mg
Zdravstvene koristi:
- Podržavaju imunitet – zahvaljujući visokom udjelu vitamina C, prokulice jačaju imunosni sustav i pomažu tijelu u borbi protiv infekcija.
- Potiču detoksikaciju jetre – sadrže glukozinolate koji aktiviraju enzime za detoksikaciju.
- Štite od raka – spojevi poput sulforafana imaju antikancerogena svojstva, posebno protiv raka debelog crijeva i pluća.
- Reguliraju krvni tlak – bogate su kalijem i vlaknima, što doprinosi zdravlju srca i krvnih žila.
- Podržavaju probavu – vlakna poboljšavaju probavu i reguliraju stolicu.
- Jačaju kosti – vitamin K važan je za sintezu proteina koji čine koštano tkivo.
- Pomažu u mršavljenju – niskokalorične su, a istovremeno zasitne, što ih čini idealnim dijelom zdrave prehrane.
Uzgoj prokulica (kelja pupčara)
Klimatski uvjeti
Prokulice su biljke hladne sezone. Najbolje uspijevaju pri temperaturama od 10 do 20 °C. Mogu podnijeti i lagani mraz, a zapravo su najslađe nakon prvog mraza, jer hladnoća pretvara škrob u prirodne šećere.
Tlo i gnojidba
Najbolje uspijevaju u dubokom, plodnom i dobro dreniranom tlu s pH između 6,5 i 7,5. Prije sadnje preporučuje se dodavanje komposta ili stajnjaka radi obogaćivanja tla organskom tvari.
Kao gnojivo mogu se koristiti:
- kompostni čaj,
- peletirano organsko gnojivo s dušikom,
- drveni pepeo (izvor kalija).
Sjetva i sadnja
Prokulice se obično uzgajaju iz presadnica. Sjetva se obavlja u ožujku ili travnju, a sadnja na otvoreno u svibnju.
Razmak između biljaka treba biti 50–60 cm, a između redova 70–80 cm.
Njega i zalijevanje
Potrebno je redovito zalijevanje, osobito tijekom sušnih razdoblja, ali bez pretjerivanja jer previše vlage može uzrokovati truljenje korijena. Preporučuje se malčiranje kako bi se zadržala vlaga i spriječio rast korova.
Berba
Berba počinje kada pupoljci dostignu veličinu oraha i čvrstoću male glavice kupusa. Sazrijevaju od dna prema vrhu stabljike.
Najbolje ih je brati nakon što ih blago zahvati mraz, jer tada postaju slađe i ukusnije.
Uzgoj prokulica u posudama
Za one koji nemaju vrt, prokulice se mogu uzgajati i u većim posudama. Potrebna je posuda minimalnog promjera 40–50 cm i dubine barem 30 cm.
Tlo treba biti bogato humusom, a biljke smještene na sunčanom mjestu. Bitno je osigurati stabilnost jer prokulice rastu visoko i mogu se nagnuti pod težinom glavica.
Dobra praksa je dodavanje organskog malča i redovito prihranjivanje tekućim biljnim gnojivom.
Štetnici i bolesti
Najčešći problemi u uzgoju prokulica su:
- Kupusna muha (Delia radicum) – ličinke napadaju korijenje.
- Kupusna sovica – gusjenice jedu lišće i pupoljke.
- Lisne uši – usisavaju sokove iz biljke.
- Klubasto korijenje (Plasmodiophora brassicae) – bolest tla koja uzrokuje deformaciju korijena.
Preventivne mjere:
- Plodored – ne saditi keljaste kulture na isto mjesto barem 3 godine.
- Koristiti mreže protiv insekata.
- Redovito pregledavati biljke i uklanjati oštećene dijelove.
- Održavati tlo zdravo i prozračno.
Sorte prokulica
Postoji više sorti prokulica, a razlikuju se po veličini, otpornosti i vremenu zrenja. Najpoznatije su:
- ‘Long Island Improved’ – klasična, vrlo produktivna sorta.
- ‘Jade Cross’ – kompaktna biljka s puno glavica.
- ‘Falstaff’ – ljubičasta sorta s blagim okusom.
- ‘Diablo F1’ – moderna hibridna sorta visoke otpornosti na bolesti.
Zanimljivo je da ljubičaste sorte sadrže dodatne antosijanine, prirodne antioksidanse koji dodatno štite stanice od oksidativnog stresa.
Kulinarska upotreba i priprema
Prokulice su vrlo svestrane u kuhinji. Njihov okus može varirati od blago orašastog do gorkastog, ovisno o načinu pripreme.
1. Pečene prokulice
Najpopularniji način pripreme danas. Prepolovljene prokulice prelijte maslinovim uljem, dodajte morsku sol, svježe mljeveni papar i pecite 20–25 minuta na 200°C dok ne postanu zlatnosmeđe. Pečenjem se karameliziraju prirodni šećeri i okus postaje sladak i bogat.
2. Kuhane ili kuhane na pari
Kratko kuhanje od 5–7 minuta čuva vitamine i sprječava razvoj gorkih spojeva. Nakon kuhanja mogu se preliti limunovim sokom ili umakom od senfa.
3. Pirjane s povrćem
Kombiniraju se izvrsno s mrkvom, crvenim lukom, češnjakom i maslinovim uljem. Može se dodati i soja umak za azijski štih.
4. Pečene s orašastim plodovima
Prokulice i tostirani bademi ili orasi stvaraju savršenu teksturu i ravnotežu okusa.
5. Krem juha od prokulica
Prokulice se mogu skuhati s lukom i krumpirom, a zatim usitniti štapnim mikserom u gustu, aromatičnu juhu.
Zanimljivosti o prokulicama
- Najveća prokulica ikada uzgojena težila je više od 8 kg.
- Postoje dokazi da su prokulice bile cijenjene u rimskom carstvu.
- Iako su bile nepopularne kod djece, moderna kuhinja i tehnike pripreme (posebno pečenje) učinile su ih jednim od najtraženijih povrća u veganskoj i gourmet prehrani.
- Prokulice sadrže spojeve koji vežu teške metale, pa doprinose detoksikaciji organizma kod ljudi izloženih zagađenju.
Savjeti za čuvanje i skladištenje
- Svježe prokulice treba čuvati u hladnjaku do 7 dana.
- Najbolje ih je čuvati u papirnatoj vrećici radi prozračnosti.
- Mogu se blanširati i zamrznuti, čime im se produljuje trajnost do 12 mjeseci.
- Prije pripreme uvijek ih treba oprati i odstraniti vanjske listove.
Ekološki aspekt i održivi uzgoj
Prokulice su izuzetno pogodne za organski uzgoj, jer ne zahtijevaju velike količine gnojiva ni pesticida ako se poštuju osnovna pravila plodoreda. Kao biljke dugog ciklusa, mogu se kombinirati s kulturama koje brzo rastu (npr. salata ili rotkvica) u mješovitim zasadima.
Njihova otpornost na hladnoću i mala potrošnja resursa čini ih idealnim povrćem za održive vrtove i lokalnu proizvodnju hrane u jesen i zimu.
Zaključak
Prokulice su mnogo više od „malih kupusića“ koje su mnogi izbjegavali u djetinjstvu. One su moćna biljka iz obitelji krstašica koja nudi izuzetne nutritivne, zdravstvene i kulinarske prednosti.
Njihova otpornost na hladnoću, jednostavan uzgoj i sposobnost da se prilagode gotovo svakom okruženju čine ih vrijednim dodatkom svakom vrtu. U prehrani, prokulice su savršen izbor za sve koji traže biljni izvor proteina, vlakana, vitamina C i K, a pritom žele jesti zdravo, sezonski i održivo.
Ako želite unaprijediti prehranu i uvesti više zelenog povrća, prokulice su pravi izbor — male, ali snažne saveznice zdravog života.
