Vječne Kemikalije (PFAS) – Gdje se Nalaze, Kako se Nakupljaju u Tlu i Ljudskom Tijelu te Koliko su Opasne

Vječne kemikalije, poznate pod kraticom PFAS, predstavljaju jednu od važnih skupina dugotrajnih kemijskih onečišćivala o kojima se posljednjih godina sve više govori u Europi. Koriste se u različitim industrijskim procesima i proizvodima zbog svoje otpornosti na vodu, masnoće, toplinu i kemijske utjecaje. Problem nastaje kada dospiju u okoliš, jer se mnoge od tih tvari iznimno sporo razgrađuju te mogu ostati u vodi, tlu i živim organizmima dugi niz godina.

PFAS se mogu pronaći u blizini industrijskih postrojenja, zračnih luka, vojnih objekata i područja na kojima se upotrebljavala određena protupožarna pjena. Međutim, onečišćenje nije ograničeno samo na takve lokacije. Pojedine vječne kemikalije pronađene su u podzemnim i površinskim vodama, hrani, prašini, ljudskoj krvi, pa čak i u udaljenim dijelovima svijeta.

Posebno je zabrinjavajuće to što se neke od tih tvari mogu nakupljati u organizmu tijekom vremena, dok druge lakše putuju kroz vodu i okoliš. Zbog toga nije dovoljno promatrati samo mjesto na kojem su kemikalije prvotno ispuštene. Važno je razumjeti kako se šire, kako ulaze u prehrambeni lanac i kakve posljedice mogu imati za ljudsko zdravlje i ekosustave.

U ovom članku saznat ćete što su vječne kemikalije, gdje se nalaze u Europskoj uniji, kako dospijevaju u tlo i vodu, na koji se način nakupljaju u ljudskom tijelu te koliko su opasne. Objasnit ćemo i kako smanjiti izloženost PFAS-u te što Europska unija poduzima kako bi ograničila njihovo širenje.

Što su vječne kemikalije PFAS?

PFAS je kratica za per- i polifluoroalkilne tvari (per- and polyfluoroalkyl substances). Riječ je o velikoj skupini sintetskih kemikalija koje se koriste u brojnim industrijama i potrošačkim proizvodima.

Njihova važna karakteristika jest prisutnost vrlo snažnih veza između atoma ugljika i fluora. Te veze mnogim PFAS spojevima daju veliku kemijsku stabilnost i otpornost na prirodnu razgradnju.

Zbog toga se često nazivaju vječnim kemikalijama. Taj naziv ne znači da je baš svaki spoj iz skupine PFAS-a doslovno nerazgradiv, nego da su mnoge od tih tvari izrazito postojane i mogu dugo opstati u okolišu.

PFAS obuhvaća tisuće različitih spojeva. Oni se razlikuju prema kemijskoj strukturi, pokretljivosti u vodi, sposobnosti nakupljanja u organizmima i toksičnosti. Zato nije ispravno pretpostaviti da svi imaju potpuno jednake učinke na zdravlje.

Među najpoznatijim spojevima nalaze se:

• PFOA – perfluorooktanska kiselina
• PFOS – perfluorooktansulfonska kiselina
• PFHxS – perfluoroheksansulfonska kiselina
• PFNA – perfluorononanska kiselina

Ovi spojevi posebno su važni u procjenama rizika jer postoje znanstveni podaci o njihovoj prisutnosti u ljudskom organizmu i mogućim štetnim učincima.

Europska agencija za kemikalije (ECHA) upozorava da PFAS može onečistiti podzemne vode, površinske vode i tlo te da je sanacija takvih lokacija tehnički zahtjevna i skupa.

Zašto se PFAS koristi u industriji i svakodnevnim proizvodima?

PFAS se upotrebljava zbog svojstava koja su korisna u proizvodnji materijala otpornih na vodu, masnoće, prljavštinu i visoke temperature.

Ovisno o vrsti spoja, mogu se pronaći u:

• vodootpornoj i odbijajućoj tekstilnoj odjeći
• nekim neprianjajućim premazima posuđa
• ambalaži za hranu otpornoj na masnoće
• određenim kozmetičkim proizvodima
• industrijskim premazima i sredstvima za zaštitu površina
• pojedinim proizvodnim procesima u elektronici
• protupožarnim pjenama za gašenje zapaljivih tekućina
• nekim sredstvima za zaštitu materijala od mrlja

Važno je naglasiti da nije svaki vodootporni proizvod nužno izrađen uz uporabu PFAS-a. Također, prisutnost PFAS-a u određenom proizvodu ne znači automatski da će korisnik biti izložen opasnoj dozi. Rizik ovisi o konkretnoj kemikaliji, količini, načinu uporabe i mogućnosti prelaska tvari u okoliš ili ljudski organizam.

Problem postaje ozbiljniji kada se PFAS ispušta u okoliš tijekom proizvodnje, uporabe proizvoda, pranja, odlaganja otpada ili uporabe industrijskih kemikalija.

Kako vječne kemikalije dospijevaju u okoliš?

PFAS može dospjeti u okoliš na više načina. Jedan od važnijih izvora jesu industrijska postrojenja koja proizvode te kemikalije ili ih koriste u svojim procesima.

Drugi značajan izvor mogu biti područja na kojima se upotrebljavala protupožarna pjena koja sadrži PFAS, osobito određene zračne luke, vojni objekti i poligoni za obuku vatrogasaca.

Kemikalije mogu dospjeti i u otpadne vode, na odlagališta otpada te u okoliš nakon uporabe proizvoda koji ih sadrže.

Nakon ispuštanja PFAS se može širiti kroz nekoliko povezanih putova:

1. Izvor onečišćenja ispušta kemikalije u tlo, zrak ili vodu.
2. Dio spojeva prodire u tlo i može dospjeti do podzemnih voda.
3. Voda prenosi kemikalije na veće udaljenosti.
4. Biljke i životinje mogu doći u kontakt s onečišćenjem.
5. Ljudi se izlažu PFAS-u putem hrane, vode, prašine i određenih proizvoda.

Neki PFAS spojevi mogu se prenijeti i na velike udaljenosti zračnim strujanjima. Zbog toga se tragovi pojedinih spojeva mogu pronaći i u područjima udaljenima od industrijskih izvora.

Europska agencija za okoliš upozorava da se PFAS može pronaći u različitim dijelovima europskog okoliša te da se njegovo uklanjanje iz onečišćenih područja često pokazuje složenim i skupim.

Kako se vječne kemikalije nakupljaju u tlu?

Tlo je važan dio okoliša u kojem se PFAS može zadržavati i iz kojeg određeni spojevi mogu prelaziti u vodu ili žive organizme.

Kada kemikalije dospiju na površinu tla, njihovo daljnje ponašanje ovisi o njihovoj kemijskoj strukturi, sastavu tla, količini organske tvari, pH-vrijednosti i drugim okolišnim uvjetima.

Neki dugolančani PFAS spojevi mogu se snažnije vezati uz organsku tvar i čestice tla. Drugi, osobito pojedini kratkolančani spojevi, mogu biti pokretljiviji i lakše se ispirati prema podzemnim vodama.

To znači da se sve vječne kemikalije ne nakupljaju u tlu na jednak način.

Zašto je onečišćeno tlo problem za poljoprivredu?

Ako se PFAS nalazi u tlu na kojem se uzgaja hrana, postoji mogućnost da određene kemikalije prijeđu u biljke. Koliko će ih biljka apsorbirati ovisi o vrsti spoja, vrsti biljke, karakteristikama tla i drugim čimbenicima.

Pojedine biljke mogu apsorbirati PFAS iz tla i vode, a različite vrste spojeva mogu se različito raspoređivati u korijenu, stabljici i listovima.

Zato se ne može tvrditi da će svako povrće uzgojeno na onečišćenom zemljištu sadržavati jednake koncentracije. Potrebna su mjerenja tla, vode i konkretnih namirnica kako bi se procijenio rizik.

U poljoprivredi su važni i drugi mogući izvori onečišćenja, primjerice voda za navodnjavanje i određeni materijali koji se koriste na zemljištu.

Mogu li PFAS završiti u vrtu?

Da, moguće je, ali sama činjenica da se vrt nalazi u gradu ili blizu ceste ne dokazuje da je tlo onečišćeno PFAS-om.

Veću pozornost zaslužuju lokacije u blizini poznatih industrijskih izvora, odlagališta ili područja na kojima su se koristile određene protupožarne pjene.

Ako postoji konkretna sumnja na onečišćenje, najpouzdaniji način provjere jest laboratorijska analiza tla i, prema potrebi, vode za navodnjavanje. Izgled tla, miris i normalan rast biljaka ne mogu pouzdano potvrditi niti isključiti prisutnost PFAS-a.

Kako se PFAS nakuplja u ljudskom tijelu?

Ljudi mogu biti izloženi PFAS-u putem hrane, pitke vode, prašine, određenih proizvoda i profesionalnih aktivnosti.

Nakon što uđe u organizam, ponašanje kemikalije ovisi o konkretnom spoju. Neki PFAS spojevi mogu se vezati uz proteine u krvi i zadržavati u organizmu godinama. Drugi se izlučuju brže ili se ponašaju drukčije.

Kod nekih dugolančanih PFAS spojeva eliminacija iz ljudskog tijela može biti vrlo spora. Zbog toga ponavljana izloženost može dovesti do povećanja ukupne količine tih tvari u organizmu.

PFAS se može detektirati u krvi, a određeni spojevi mogu se pronaći i u majčinu mlijeku. To pokazuje da izloženost nije ograničena samo na neposredni trenutak kontakta s kemikalijom.

Zašto je dugotrajno nakupljanje zabrinjavajuće?

Ako se određena kemikalija sporo izlučuje, ponavljani unos može povećavati njezinu koncentraciju u organizmu, čak i kada pojedinačna izloženost nije velika.

Međutim, važno je razlikovati dva pojma:

• Postojanost u okolišu znači da se kemikalija sporo razgrađuje u prirodi.
• Postojanost u ljudskom tijelu odnosi se na to koliko se dugo određeni spoj zadržava u organizmu.

Ta svojstva nisu potpuno ista. Spoj može biti vrlo postojan u okolišu, a istodobno se iz ljudskog tijela izlučivati brže od nekih drugih PFAS spojeva.

Zato je za procjenu rizika potrebno uzeti u obzir i trajanje izloženosti i brzinu izlučivanja konkretne kemikalije.

Koliko su vječne kemikalije opasne za zdravlje?

Odgovor ovisi o vrsti PFAS-a, razini izloženosti, trajanju izloženosti i individualnim čimbenicima.

Za neke dobro istražene PFAS spojeve postoje dokazi o povezanosti izloženosti s promjenama razine kolesterola, smanjenim odgovorom imunološkog sustava na cijepljenje i određenim učincima na razvoj. Istražuju se i povezanosti s drugim zdravstvenim ishodima, uključujući učinke na jetru, štitnjaču, reproduktivno zdravlje i rizik od pojedinih vrsta raka.

To ne znači da će svaka osoba izložena PFAS-u razviti bolest. Znanstvene procjene razlikuju utvrđene učinke, statističke povezanosti i moguće rizike koji zahtijevaju dodatna istraživanja.

Utjecaj na imunološki sustav

Jedan od ključnih razloga zbog kojih je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) postavila strogu zdravstvenu smjernicu za određene PFAS spojeve jest povezanost izloženosti s oslabljenim odgovorom na cijepljenje.

EFSA je 2020. utvrdila grupni podnošljivi tjedni unos od 4,4 nanograma po kilogramu tjelesne mase tjedno za zbroj četiri spoja: PFOA, PFNA, PFHxS i PFOS.

Ta se vrijednost odnosi na dugoročni unos navedenih spojeva zajedno, a ne na sve PFAS kemikalije kao jedinstvenu skupinu.

Kolesterol i metabolizam

Istraživanja su povezala izloženost nekim PFAS spojevima s povišenim razinama kolesterola i drugim metaboličkim promjenama.

Ipak, pojedinačni zdravstveni rezultat ne može se pripisati PFAS-u samo na temelju činjenice da je kemikalija pronađena u krvi. Za procjenu uzročnosti potrebni su epidemiološki podaci, procjene doze i razmatranje drugih čimbenika.

Reproduktivno zdravlje i razvoj djece

Za određene PFAS spojeve istražuju se ili su utvrđene povezanosti s reproduktivnim i razvojnim učincima, uključujući nižu porođajnu masu i promjene u nekim pokazateljima plodnosti.

Djeca mogu imati veću izloženost u odnosu na tjelesnu masu zbog načina prehrane i unosa vode. Osim toga, trudnoća i rano djetinjstvo razdoblja su u kojima je važno smanjiti nepotrebnu izloženost štetnim kemikalijama.

Jesu li sve vječne kemikalije kancerogene?

Ne. Nije ispravno tvrditi da su sve PFAS kemikalije jednako kancerogene.

Za određene spojeve, uključujući PFOA, postoje snažni dokazi o kancerogenom riziku. Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) klasificirala je PFOA kao kancerogen za ljude, a PFOS kao moguće kancerogen za ljude.

Te se klasifikacije odnose na konkretne spojeve, a ne automatski na svaku tvar iz skupine PFAS. Klasifikacija opasnosti također nije isto što i procjena rizika za pojedinca: stvarni rizik ovisi o razini i trajanju izloženosti.

Zbog široke uporabe PFAS-a i njihove dugotrajne prisutnosti u okolišu, smanjenje nepotrebne izloženosti i kontrola industrijskih emisija imaju veliku važnost.

Gdje u Europskoj uniji ima najviše vječnih kemikalija?

Ne postoji jednostavna i pouzdana ljestvica država EU-a prema ukupnoj količini PFAS-a. Različite zemlje imaju različite industrijske izvore, povijest uporabe kemikalija i razinu monitoringa. Osim toga, podaci za tlo, podzemne vode, rijeke i ljudsku krv ne mogu se izravno uspoređivati.

Ipak, poznate su lokacije s ozbiljnim onečišćenjem koje pokazuju koliko problem može biti izražen.

Veneto u Italiji

Regija Veneto na sjeveroistoku Italije jedan je od najpoznatijih europskih primjera velikog onečišćenja PFAS-om.

Industrijski izvor doveo je do kontaminacije tla te površinskih i podzemnih voda. U pogođenim područjima važan put izloženosti stanovništva bila je pitka voda.

U ljudskom serumu pronađeno je više različitih PFAS spojeva, a istraživanja su proučavala i moguće zdravstvene učinke kod izloženog stanovništva.

Ronneby u Švedskoj

Ronneby je poznat slučaj onečišćenja pitke vode povezanog s uporabom protupožarnih pjena na vojnom aerodromu.

U vodi su pronađene visoke razine određenih PFAS spojeva, a izloženost stanovništva povezana je s povišenim koncentracijama nekih PFAS-a u krvi.

Ovaj slučaj pokazuje kako onečišćenje koje potječe iz ograničenog područja može zahvatiti velik broj ljudi ako dospije u izvor pitke vode.

Ostala industrijska i vojna područja

PFAS se istražuje i na drugim lokacijama u Europi, osobito oko:

• kemijskih i elektroničkih industrijskih postrojenja
• zračnih luka i vojnih aerodroma
• vatrogasnih poligona
• postrojenja za obradu otpada
• odlagališta otpada
• industrijskih pogona za obradu metala i tekstila

Europska agencija za okoliš navodi procjenu projekta Forever Pollution prema kojoj u Europi postoji oko 23.000 lokacija onečišćenih PFAS-om, od kojih se oko 2.300 smatra žarištima s visokim razinama onečišćenja koje mogu predstavljati prijetnju zdravlju. To su procjene za Europu, a ne precizan popis svih potvrđenih lokacija unutar EU-a.

Važno: činjenica da neka država ima više prijavljenih lokacija ne znači nužno da je ukupno najonečišćenija. Veći broj može odražavati intenzivniji monitoring, a usporedbe zahtijevaju usporedive podatke o koncentracijama, vrstama PFAS-a i izloženosti stanovništva.

Ima li vječnih kemikalija u Hrvatskoj?

Hrvatska nije izuzeta od mogućnosti onečišćenja PFAS-om. Kao i druge europske zemlje, može biti izložena onečišćenju koje dolazi iz industrijskih aktivnosti, otpadnih voda, odlagališta, proizvoda koji sadrže PFAS i drugih izvora.

Međutim, važno je razlikovati mogućnost onečišćenja od potvrđenog visokog onečišćenja na konkretnoj lokaciji. Bez aktualnih rezultata laboratorijskih analiza ne može se pouzdano tvrditi da su određeni hrvatski grad, rijeka, poljoprivredno područje ili vodoopskrbni sustav posebno onečišćeni.

Za procjenu situacije u Hrvatskoj potrebni su sustavni podaci o PFAS-u u pitkoj vodi, podzemnim vodama, tlu, hrani i okolišu. Posebno su važna područja u blizini mogućih industrijskih izvora ili lokacija na kojima su se koristile protupožarne pjene.

Za građane je najvažnije pratiti rezultate monitoringa pitke vode i službene informacije nadležnih institucija. Ako postoji konkretna sumnja na onečišćenje privatnog bunara ili tla, potrebno je provesti odgovarajuću laboratorijsku analizu, jer uobičajeni pokazatelji kvalitete vode ne uključuju nužno PFAS.

Kako vječne kemikalije dospijevaju u hranu?

Hrana može postati onečišćena PFAS-om na nekoliko načina. Biljke mogu apsorbirati određene spojeve iz tla ili vode, dok se životinje mogu izložiti preko hrane i vode koju konzumiraju.

PFAS također može dospjeti u hranu tijekom proizvodnje, prerade ili kontakta s materijalima koji sadrže te kemikalije.

Europska agencija za sigurnost hrane ističe da su riba i jaja među važnim prehrambenim izvorima izloženosti određenim PFAS spojevima. Njihov doprinos ukupnoj izloženosti ovisi o prehrambenim navikama i razinama onečišćenja.

Povrće iz onečišćenog tla

Ako se povrće uzgaja na tlu onečišćenom PFAS-om, određeni spojevi mogu prijeći u biljke. Međutim, koncentracije ovise o vrsti kemikalije i biljke, svojstvima tla i dostupnosti vode.

Zato se ne može zaključiti da je domaće povrće opasno samo zato što je uzgojeno u vlastitom vrtu. Jednako tako, domaći uzgoj sam po sebi nije jamstvo da je hrana bez svih kemijskih onečišćivala.

Ako postoji opravdana sumnja na onečišćenje, analiza tla i vode pouzdanija je od procjenjivanja rizika prema izgledu biljaka.

Riba i morska hrana

PFAS se može pronaći u vodenim ekosustavima i nekim vrstama ribe. Razina onečišćenja ovisi o lokaciji, vrsti ribe i konkretnim spojevima.

Zbog toga nije opravdano tvrditi da je sva riba opasna ili da treba izbaciti ribu iz prehrane. Razumniji pristup uključuje praćenje službenih upozorenja za lokalno ulovljenu ribu iz područja s poznatim onečišćenjem.

Ambalaža za hranu

Određeni materijali za pakiranje hrane koriste se zbog otpornosti na masnoće i vodu. Neki od njih mogu sadržavati PFAS.

Europska unija uvodi dodatna ograničenja za PFAS u ambalaži koja dolazi u dodir s hranom. Prema pravilima Uredbe o ambalaži i ambalažnom otpadu, od 12. kolovoza 2026. primjenjuju se ograničenja PFAS-a u ambalaži za kontakt s hranom, prema propisanim pragovima i uvjetima.

Koliko su vječne kemikalije opasne za okoliš?

Osim utjecaja na ljude, PFAS predstavlja problem za vodene i kopnene ekosustave.

Zbog dugotrajne postojanosti određeni spojevi mogu ostati prisutni u okolišu dugo nakon što je njihov izvor uklonjen. Ako se nastave ispuštati, njihove koncentracije mogu se povećavati u pojedinim dijelovima okoliša.

Neki PFAS spojevi mogu se nakupljati u organizmima i prenositi kroz hranidbene lance. Drugi su pokretljiviji u vodi i mogu se širiti na velike udaljenosti.

To može otežati zaštitu prirodnih staništa, izvora pitke vode i poljoprivrednog zemljišta. Poseban je problem što se već nastalo onečišćenje često ne može jednostavno ukloniti.

Uklanjanje PFAS-a iz vode može zahtijevati specijalizirane postupke, kao što su određene vrste aktivnog ugljena, ionska izmjena ili membranske tehnologije. Učinkovitost ovisi o vrsti spoja i karakteristikama vode. Pritom treba pravilno zbrinuti koncentrirani otpad koji nastaje tijekom obrade.

Može li se PFAS ukloniti iz tla i vode?

Uklanjanje PFAS-a iz okoliša moguće je u određenim uvjetima, ali često je tehnički složeno i skupo.

Kod vode se mogu koristiti specijalizirani sustavi filtracije i druge tehnologije koje uklanjaju određene spojeve. Nisu svi filtri jednako učinkoviti, pa je važno provjeriti jesu li konkretni uređaj i postupak namijenjeni uklanjanju relevantnih PFAS spojeva.

Kod tla se mogu primjenjivati različite metode sanacije, ovisno o vrsti onečišćenja, koncentraciji i lokalnim uvjetima. Ponekad je potrebno ukloniti onečišćeno tlo i obraditi ga u odgovarajućem postrojenju.

Obično pranje tla ili dodavanje komposta nije pouzdano rješenje za uklanjanje PFAS-a. Takvi postupci mogu promijeniti njihovu raspodjelu, ali ne jamče uništavanje kemikalija.

Najvažnija mjera ostaje sprječavanje daljnjeg ispuštanja na izvoru onečišćenja.

Što Europska unija poduzima protiv vječnih kemikalija?

Europska unija postupno ograničava uporabu pojedinih PFAS spojeva i uvodi mjere za kontrolu onečišćenja.

Neke su kemikalije već podvrgnute zabranama ili ograničenjima, dok se za druge razmatraju dodatne mjere. Budući da PFAS obuhvaća velik broj spojeva i različite industrijske primjene, regulatorni postupci uključuju procjenu zdravstvenih rizika, tehničkih mogućnosti zamjene i iznimaka za određene namjene.

Ograničavanje PFAS-a u pitkoj vodi

Revidirana Direktiva EU-a o vodi namijenjenoj za ljudsku potrošnju uvodi parametarske vrijednosti za PFAS:

• Zbroj 20 odabranih PFAS spojeva: 0,10 mikrograma po litri.
• Ukupni PFAS: 0,50 mikrograma po litri.

Primjena i način dokazivanja usklađenosti ovise o propisanim definicijama i metodama praćenja. Te vrijednosti nisu dokaz da je svaka koncentracija ispod njih potpuno bez rizika, nego zakonske vrijednosti koje države članice trebaju provoditi u okviru sustava kontrole pitke vode.

Široko ograničenje PFAS-a

Europska agencija za kemikalije razmatra široko ograničenje PFAS-a prema Uredbi REACH. Prijedlog su pripremila nadležna tijela pet europskih država, a obuhvaća velik broj spojeva i primjena.

Postupak uključuje znanstvene i socioekonomske procjene te razmatranje mogućih iznimaka za namjene za koje trenutačno ne postoje odgovarajuće alternative.

Prema objavljenim informacijama ECHA-e, cilj je dovršiti znanstvenu procjenu prijedloga do kraja 2026. To ne znači da je univerzalna zabrana svih PFAS spojeva već na snazi; konačan opseg i uvjeti eventualnih ograničenja ovise o daljnjem regulatornom postupku.

Kako smanjiti izloženost vječnim kemikalijama?

Potpuno izbjegavanje svih PFAS spojeva u današnjem okolišu nije jednostavno, ali neke praktične mjere mogu pomoći u smanjenju nepotrebne izloženosti.

1. Provjeravajte informacije o pitkoj vodi

Ako se opskrbljujete vodom iz javnog sustava, pratite dostupne rezultate kontrole kvalitete vode. Ako koristite privatni bunar u području s poznatim industrijskim onečišćenjem, razmotrite laboratorijsku analizu.

Nemojte pretpostaviti da običan vrč s filtrom ili standardni kućni filtar uklanja sve PFAS spojeve.

2. Razumno birajte proizvode

Kada postoje usporedive alternative, možete birati proizvode za koje proizvođač jasno navodi da ne sadrže namjerno dodane PFAS spojeve.

To se posebno može odnositi na određenu vodoodbojnu odjeću, sredstva za impregnaciju i proizvode za zaštitu površina.

Oznake poput „prirodno”, „zeleno” ili „ekološko” same po sebi ne dokazuju da proizvod ne sadrži PFAS.

3. Ne koristite nepotrebno impregnacijska sredstva

Neka sredstva za zaštitu obuće, odjeće i namještaja mogu sadržavati fluorirane spojeve. Koristite ih samo kada su potrebna, slijedite upute proizvođača i izbjegavajte nepotrebno udisanje aerosola.

4. Pratite upozorenja o hrani iz onečišćenih područja

Ako nadležna tijela objave upozorenje za ribu, vodu ili poljoprivredne proizvode s određenog područja, slijedite njihove preporuke.

Nema razloga automatski izbaciti sve vrste ribe, jaja ili povrća iz prehrane. Raznolikost prehrane i informirano biranje namirnica razumniji su pristup od nepotrebnog straha.

5. Podržite sprječavanje onečišćenja na izvoru

Dugoročno je najvažnije smanjiti ispuštanje PFAS-a iz industrije, pravilno upravljati otpadom, nadzirati pitku vodu i sanirati potvrđena žarišta onečišćenja.

Pojedinačne odluke potrošača mogu pomoći, ali ne mogu zamijeniti nadzor industrijskih emisija i učinkovitu zaštitu okoliša.

Zaključak: vječne kemikalije dugoročan su izazov za Europu

Vječne kemikalije PFAS predstavljaju ozbiljan okolišni izazov zbog svoje postojanosti, široke uporabe i mogućnosti dugotrajne izloženosti ljudi i životinja. Određeni spojevi mogu se nakupljati u ljudskom organizmu, dok drugi lako putuju kroz vodu i mogu dospjeti u tlo, biljke i prehrambeni lanac.

Europska žarišta, poput regije Veneto u Italiji i područja Ronneby u Švedskoj, pokazuju da onečišćenje iz industrijskih izvora ili protupožarnih pjena može imati dugotrajne posljedice za izvore pitke vode i stanovništvo.

Ipak, nije točno da su svi PFAS spojevi jednako opasni niti da je svaka osoba izložena istoj razini rizika. Za procjenu stvarne opasnosti važni su konkretna kemikalija, koncentracija, put izloženosti i trajanje kontakta.

Najbolji pristup uključuje pouzdan monitoring okoliša, kontrolu pitke vode i hrane, smanjenje nepotrebne uporabe PFAS-a te sprječavanje daljnjeg ispuštanja u okoliš. Budući da je uklanjanje već nastalog onečišćenja često skupo i zahtjevno, prevencija je ključna za zaštitu zdravlja ljudi i budućih generacija.