
Kako je Nastalo Prvo Desktop Sučelje na Linuxu i Koje su Distribucije Prve Koristile Grafičko Okruženje
Linux, kao operativni sustav otvorenog koda, započeo je svoju priču 1991. godine kada je Linus Torvalds objavio prvi kernel. U početku, Linux je bio isključivo tekstualan i korišten preko komandne linije (CLI). Međutim, kako je broj korisnika rastao i kako su zahtjevi postajali sve kompleksniji, ubrzo se pojavila potreba za grafičkim korisničkim sučeljem.
Prvi grafički sustav: X Window System (X11)
Prvi veliki korak prema desktop sučelju za Linux dogodio se s implementacijom X Window Systema, poznatog i kao X11. Taj sustav je izvorno razvijen za Unix, ali je brzo portan i za Linux početkom 1992. godine. X11 je omogućio osnovno grafičko sučelje – prozore, kursor miša i mogućnost pokretanja grafičkih aplikacija. Iako nije desktop okruženje u modernom smislu, bio je temelj za kasniji razvoj pravih desktop okruženja.
Prvi window manageri: FVWM i slični (1993.)
Jedan od prvih window managera korištenih na Linuxu bio je FVWM (F Virtual Window Manager), koji je korisnicima omogućio minimalistički način upravljanja prozorima. U to vrijeme, distribucije poput Slackwarea koristile su X11 zajedno s FVWM-om za pružanje osnovnog grafičkog sučelja. To je bila prva pristupačnija verzija grafičkog Linuxa, iako još uvijek nije bilo riječ o pravom “desktop okruženju”.
KDE – Prvo pravo desktop okruženje (1996.-1998.)
Prva prava revolucija na području Linux desktopa dogodila se 1996. godine kada je njemački student Matthias Ettrich započeo razvoj KDE-a (K Desktop Environment). Cilj mu je bio stvoriti konzistentno, moderno i lako za korištenje sučelje koje bi bilo usporedivo s onim na Windowsima.
Prva stabilna verzija KDE-a, KDE 1.0, objavljena je 1998. godine i uključivala je file manager, tekstualni editor, terminal emulator i druge osnovne aplikacije. KDE je bio izgrađen pomoću Qt knjižnica, što je kasnije izazvalo kontroverze jer tada Qt nije bio potpuno otvorenog koda.
GNOME – Alternativa KDE-u (1999.)
Kao odgovor na zabrinutosti vezane uz vlasnički status Qt knjižnica, zajednica otvorenog koda započela je razvoj GNOME-a (GNU Network Object Model Environment) 1997. godine. Cilj je bio stvoriti slobodno desktop okruženje koje se oslanja na potpuno otvorene komponente poput GTK+ knjižnica.
GNOME 1.0 objavljen je 1999. godine i ubrzo je postao standard u mnogim distribucijama koje su težile slobodnom softveru. GNOME je bio jednostavniji od KDE-a, ali vrlo prilagodljiv i brzo je stekao popularnost.
Prve distribucije koje su koristile desktop sučelja
Slackware Linux (1993.)
Slackware je najstarija još uvijek aktivna Linux distribucija. Iako u početku nije nudila moderno desktop okruženje, koristila je X11 i FVWM te time pružala prvo dostupno grafičko sučelje za Linux korisnike.
Red Hat Linux (1994.)
Red Hat Linux brzo je prihvatio KDE i GNOME u svojim kasnijim verzijama, posebno krajem 1990-ih. Red Hat je postao standard u poslovnim okruženjima i značajno pridonio popularizaciji Linuxa kao desktop operativnog sustava.
Mandrake Linux (1998.)
Mandrake Linux, kasnije poznat kao Mandriva, bio je jedna od prvih distribucija fokusiranih na krajnje korisnike i jednostavnost. Temeljen na Red Hatu, ali s unaprijed instaliranim KDE okruženjem, Mandrake je nudio vrlo ugodno i moderno desktop iskustvo za svoje vrijeme.
Zaključak
Razvoj desktop sučelja na Linuxu bio je postepen, ali kontinuiran. Od skromnih početaka s X11 i FVWM window managerom, do složenih i bogatih okruženja poput KDE-a i GNOME-a, Linux je prešao veliki put. Distribucije poput Slackwarea, Red Hata i Mandrakea bile su prve koje su omogućile korisnicima grafičko iskustvo, postavljajući temelje za današnje sofisticirane desktop sustave kao što su KDE Plasma i GNOME Shell.
Danas, zahvaljujući otvorenom kodu i zajednici, korisnici Linuxa mogu birati između brojnih desktop okruženja prema vlastitim potrebama, što je jedna od najvećih prednosti ovog operativnog sustava.